Tema opasnosti korištenja mobitela tijekom vožnje vrlo je popularna i o njoj se mnogo raspravlja, ali pješaci s mobitelima u rukama rjeđe se spominju. Naime, i oni su u opasnosti, ali na drugačiji način. Prema znanstvenicima, ako stalno upotrebljavate svoj uređaj, to je pokazatelj ovisnosti.
Zamislimo samo svakodnevnu situaciju. Hodate ulicom nakon posla, žureći u trgovinu da biste preuzeli svoju narudžbu. Osjetite kako vam mobitel vibrira u džepu, pa automatski posežete za njim da vidite o čemu se radi. Vaš vam nadređeni šalje poruku da ste zaboravili poslati važan e-mail. Naravno, ne možete se zaustaviti pa odmah otvarate svoj e-mail i pretražujete nacrte, a dok prelazite cestu pregledavate poruku i šaljete je. Ne može bolje: poslali ste poruku i stigli u trgovinu na vrijeme.
Pa, zapravo ste se doveli u veliku opasnost. Gledanje u mobitel tijekom hodanja može uzrokovati ozbiljne nesreće, a ne samo smiješne nezgode poput sudaranja sa stupom. Prema članku koji je nedavno objavljen u New York Timesu, brojni stručnjaci i istraživanja pokazuju da je pisanje poruka tijekom hodanja (tzv. twalking) vrlo opasno.
Broj nesreća koje uključuju pješake u stalnom je porastu od 1990. godine, a prema lanjskim statistikama, u SAD-u dnevno prosječno pogine 17 pješaka. Mnogi tvrde da je to uzrokovano činjenicom da su hodali i koristili mobitel. Nije ni čudo da su država Idaho i grad Honolulu zabranili to twalkanje. Gledanje u zaslon ograničava vašu percepciju i mogućnost procjene udaljenosti, te narušava sposobnost brzog reagiranja. Poznati neurolog Adam Gazzaley tvrdi da je u pozadini priče urođena glad ljudi za informacijama. Vaš mozak osjeća zadovoljstvo kada ga hranite novim informacijama.
Naime, Gazzaley tvrdi da upravo u tome i leži čar pametnih uređaja. Oni su dizajnirani da zadovolje svaku našu želju. Uzmimo njegov primjer na životinjama. Kada predator mora odlučiti hoće li potražiti plijen na novoj lokaciji, njegov je proces odlučivanja složen i uključuje procjenu udaljenosti nove lokacije, opasnosti dolaska do nje i slično. Kada su u pitanju ljudi, nema rizika u lovu na informacije jer je „nova lokacija“ uvijek na dohvat ruke: sandučić e-pošte, dolazne poruke, društvene mreže, sve su to područja koja nas stalno iznova privlače i tako uvlače u krug ovisnosti.
Prema dr. Stevenu Sussmanu, profesoru preventivne medicine na Sveučilištu Južne Kalifornije, nemogućnost odvajanja od tehnologije nije uvijek znak ovisnosti. Manje je problematično ako vas posao prisiljava na stalnu interakciju s računalom i mobitelom, nego ako to radite isključivo iz zadovoljstva i zabave. Ako ne možete ostaviti svoj uređaj čak i kada imate važnijih poslova – to je već znak za uzbunu.
Dr. Sussman demonstrirao je tu razliku na zanimljivom primjeru. Zamislite da ste na putovanju i da se nalazite na mjestu bez signala. Kako to utječe na vaše osjećaje? Biste li osjetili olakšanje što možete utišati buku digitalnog svijeta ili biste frustrirano tražili mjesto na kojem ima signala? Taj osjećaj neugode mogao bi biti pokazatelj nekih problema.
Međutim, twalkanje je malo drugačije i o tom se fenomenu počelo tek nedavno razgovarati. Grad New York objavio je studiju koja je pokazala da nema poveznica između twalkanja i nesreća, dok je druga organizacija te rezultate prozvala lažnim, tvrdeći da se temelje na netočnim podacima. Oni su se pozvali na studiju koju je provelo Sveučilište u Marylandu, a koja pokazuje da je stotine nesreća koje su se dogodile između 2001. i 2011. godine uzrokovano twalkanjem.
Bez obzira na sve, jasno nam je da je vrlo važno biti pozoran. Možda ne moramo uvijek biti aktivni sudionici u svakom razgovoru, ali nužno je da se riješimo loših navika.
Psihologinja Melanie Greenberg kaže da si moramo postaviti nekoliko pitanja:
- Je li zbilja hitno?
- Upravljam li ja svojom sudbinom ili moj uređaj?
- Kako to utječe na mene?
- Hoće li me to povrijediti?
Počnite tako da uređaj stavite u torbu, a ne u džep. Bivši inženjer iz Applea, Chris Marcellino, koji radi na obavijestima, kaže da je najbolje da ih sve isključite.
Izvor: iStyle Blog
